Skandalozne i uvredljive optužbe bez dokaza 1Ilustracija Foto FoNet Marko Dragoslavić

Povodom predloga o izmenama Zakona o udžbenicima, ovih dana pojavljuju se u novinama mnogi tekstovi. Jedan od njih nosi naslov „Sve lekcije pod nacionalno okrilje“, a objavljen je u Novostima 17. maja 2025.

Autor teksta poziva se na razgovor sa „univerzitetskim profesorima“, od kojih je jedan, Veljko Brborić, izneo niz uvredljivih i nepotkrepljenih kvalifikacija kojima omalovažava autore postojećih udžbenika za predmet Srpski jezik i književnost. Ti autori su, u velikom broju, takođe univerzitetski profesori s višedecenijskim stažom i iskustvom u radu sa učenicima i studentima različitih uzrasta.

Citiramo deo teksta na koji smo morali da reagujemo:

„Koliko je ova odluka značajna pokazuje i analiza prof. dr Veljka Brborića koji nam kaže da su udžbenici koji se sada koriste iz srpskog jezika i književnosti u osnovnoj i srednjoj školi – osrednjeg kvaliteta. Kao osnovni problem ističe to što se od autora i izdavača traži da poštuju ‘tuđu pamet’ koja nije u direktnoj vezi sa prirodom predmeta, iza koje ne stoji naučna istina, i koja nanosi veliku štetu obrazovanju mladih.“

Nejasno je, najpre, o kakvoj je „analizi“ reč. Ako ju je kolega Brborić uradio, bilo bi dobro da je objavi ili na neki drugi način predoči kolegama. Ne znamo tačno koji su udžbenici analizirani, šta je u njima bilo predmet analize, koja je metodologija primenjena, koji su tačno rezultati – sve ono što podrazumeva valjan naučni postupak.

Takođe je nejasno na koga ili šta je uvaženi kolega mislio rekavši da su autori postojećih udžbenika vođeni „tuđom pameću“. Podsećanja radi – nadležna institucija Republike Srbije, Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja (ZUOV), formira stručne timove koji izrađuju programe za sve predmete, potom ih usvaja i verifikuje Nacionalno-prosvetni savet, zatim potpisuje ministar prosvete, a sve izdavačke kuće i njihovi autori dužni su striktno da poštuju taj program.

Nakon toga, izdavači upošljavaju autore udžbeničkih rukopisa, a u te rukopise moraju ući sadržaji iz određenog programa nastave i učenja. Zatim te rukopise odabrani stručnjaci recenziraju. Na narednom stepenu provere recenzentski timovi koje sastavlja ZUOV opet pregledaju rukopise i odobravaju ih za štampanje, posle čega dolazi poslednji korak – stručni aktivi svih škola u Srbiji u skladu sa svojom procenom biraju udžbenike koje preporučuju za upotrebu učenicima.

Iz svega navedenog sledi da kontrolu nad programom i njegovim uobličavanjem u udžbenicima ima država – zbog čega nije jasno na koju „tuđu pamet“ Veljko Brborić misli zaključujući da su autori vođeni tom misterioznom silom. I, ako veruje da su autori vođeni „tuđom pameću“, kako objašnjava pojavu da su ministar prosvete, ZUOV, nastavnici koji biraju određene udžbenike, masovno hipnotisani, otuđeni od „sopstvene pameti“, te omađijani sastavljaju udžbenike.

I, čime onda, ukoliko država posredstvom svojih instanci oduvek nadgleda uobličavanje udžbenika, uvaženi kolega opravdava potrebu da se pod najstroži nadzor jednog izdavača ubuduće podvede izrada udžbenika.

Osim toga, uvaženi kolega izneo je paušalnu ocenu da su postojeći udžbenici „osrednjeg kvaliteta“. Da li stručne komisije ZUOV-a, recenzenti izdavačkih kuća (kojima je, ako ni zbog čega drugog, onda zbog tržišne konkurencije, u interesu da imaju što bolje rukopise), pa i iskusni nastavnici na terenu odobravaju udžbenike „osrednjeg kvaliteta“? Da li to čine ne uviđajući njihovu „osrednjost“ – koja ne promiče jedino oštrom oku uvaženog kolege?

Ako je tako, može se samo konstatovati da je prosvetni sistem pao na stručnom ispitu jer je čitav mehanizam višestruke provere kvaliteta zakazao, na šta je morao da ukaže tek pojedinac vanrednih analitičkih sposobnosti. Ili možda svi akteri namerno protežiraju udžbenike „osrednjeg kvaliteta“? Ako je to po sredi, mora da se radi o udruženom poduhvatu ili o lišenosti preduzetničkog duha izdavačkih kuća koje na tržište izlaze sa „osrednjim“ proizvodom nadajući se da će nudeći ga nadvladati žestoku konkurenciju?

Tekst se završava ocenom da postojeći udžbenici srpskog jezika i književnosti „nanose veliku štetu obrazovanju mladih“. Ova skandalozna, uvredljiva, a ničim potkrepljena izjava, kojom se blate postojeći udžbenici i njihovi autori, velika je šteta istini, profesionalnoj korektnosti, higijeni srpskog informativnog prostora, pa, na kraju, i ugledu samog kolege Brborića.

Prof. dr Duška Klikovac, redovna profesorka na Katedri za srpski jezik sa južnoslovenskim jezicima na Filološkom fakultetu u Beogradu
Prof. dr Vesna Lompar, vanredna profesorka na Katedri za srpski jezik sa južnoslovenskim jezicima na Filološkom fakultetu u Beogradu
Prof. dr Zona Mrkalj, redovni profesor na Katedri za srpsku književnost sa južnoslovenskim književnostima na Filološkom fakultetu u Beogradu
Prof. dr Zorica Nestorović, redovna profesorka na Katedri za srpsku književnost sa južnoslovenskim književnostima na Filološkom fakultetu u Beogradu
Prof. dr Boško Suvajdžić, redovni profesor na Katedri za srpsku književnost sa južnoslovenskim književnostima na Filološkom fakultetu u Beogradu
Prof. dr Nataša Stanković Šošo, docentkinja na Katedri za srpsku književnost sa južnoslovenskim književnostima na Filološkom fakultetu u Beogradu
Prof. dr Slavko Petaković, redovni profesor na Katedri za srpsku književnost sa južnoslovenskim književnostima na Filološkom fakultetu u Beogradu

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari