
Spomenik Josifu Visarionoviču Staljinu otkriven je nedavno u Moskvi, na jednoj od najprometnijih stanica metroa, i to je najnoviji pokušaj vlasti Rusije da ožive nasleđe brutalnog sovjetskog diktatora, preneo je N1.
Skulptura prikazuje Staljina okruženog ozarenim radnicima i decom koja nose cveće. Postavljen je na stanici Taganskaja u čast 90. godišnjice moskovskog metroa, koji je poznat po razgranatosti ali i mozaicima, lusterima i drugim kitnjastim ukrasima, a izgrađen je u vreme Staljina.
Na mestu statue nalazio se drugi spomenik, uklonjen u deceniji nakon Staljinove smrti 1953. godine, u želji da se iskoreni njegov kult ličnosti i napravi otklon od višedecenijske represije koju su obeležila nameštena suđenja, noćna hapšenja i milioni ubijenih ili oteranih u gulage pod izgovorom da se radi o „neprijateljima naroda“.
Za sagovornike Danasa ovaj potez Kremlja nije neočekivan imajući u vidu da je „imperijalistički santiment duboko ukorenjen u ruskom društvu“.
Ovakva, navode, reciklirana ideologija služi da opravda militarizaciju društva, te šalje „poruku današnjim generacijama Rusa: naša državna vojna pobeda je daleko važnija od vaših ljudskih žrtava, koliko god ih je bilo, ima i biće“.
Restaljinizacija u Rusiji neće se završiti na spomeniku Staljinu u moskovskom metrou, ukazuju naši sagovornici, dodajući da Putin ionako „sprovodi staljinističke metode represije prema sopstvenim građanima, i staljinističku imperijalnu politiku prema susedima“.
Seregina: Reciklirana ideologija koja služi da opravda militarizaciju društva

Saša Seregina, Ruskinja koja živi i radi u Beogradu i članica aktivističke grupe RUBS (Rusi, Ukrajinci, Belorusi i Srbi zajedno protiv rata) za Danas kaže da Bareljef čija je centralna figura sovjetski diktator Josif Staljin okružen raznolikim građanstvom koje ga obasipa cvećem, u Rusiji 2025. godine slika je duboke političke indoktrinacije društva.
„U odsustvu savremene ideologije koja bi efikasno mobilisala građane Rusije za osvajački rat protiv Ukrajine i genocid nad stanovništvom susedne zemlje, režim Vladimira Putina direktno, a često i kroz svoje proksije na lokalu, pribegava reinkarnaciji i glorifikaciji sovjetske zaostavštine i njenog centralnog aduta premа tumačenju režima – pobedi u Drugom svetskom ratu i direktnoj ulozi Staljina u tome“.
Uz imperijalistički sentiment koji je duboko ukorenjen u ruskom društvu, dodaje Seregina, kao i propagandom uokvireno viđenje Sovjetskog saveza kao perioda istorijskog vrhunca i „величия“ ruske nacije, „ovakva reciklirana ideologija služi da opravda militarizaciju društva, odnosno da predstavi potrebu za militarizacijom kao neizostavan deo patriotskog revanša nad stranim silama koje su ‘krive’ za raspad SSSR-a i poniženje i siromaštvo 90-ih“.
Figura Staljina u moskovskom metrou koja, kako primećuje naša sagovornica, iako na dosta nevešt i kič način, formalno kopira monumentalnu kompoziciju iz sredine prošlog veka, zadaje ton i, zaključuje Seregina, „šalje poruku današnjim generacijama Rusa: naša državna vojna pobeda je daleko važnija od vaših ljudskih žrtava, koliko god ih je bilo, ima i biće“.
Marković: Putin ionako sprovodi staljinističke metode prema građanima i susedima

Tomislav Marković, kolumnista, ističe da je spomenik Staljinu samo još jedan detalj u dugoj rehabilitaciji staljinizma koju sprovodi režim Vladimira Putina već dugo.
„Kad se Staljinov lik nalazi na freskama u Hramu oružanih snaga, zašto njegov spomenik ne bi stajao u metrou? Putin ionako sprovodi staljinističke metode represije prema sopstvenim građanima, i staljinističku imperijalnu politiku prema susedima, spomenik je samo potvrda da će nastaviti u istom smeru“, kaže Marković za Danas.
Ovo je, naglašava, očigledan primer šta se dešava s društvom koje nema snage i volje da se suoči sa prošlošću.
„Do dana današnjeg se ne zna koliko je miliona ljudi pobijeno u gulazima, a mesta stradanja su neobeležena, tako da se recimo geolozima dešava da tokom istraživačkih ekspedicija po Sibiru, nalete na nekakve ostatke baraka ili masovne grobnice, o čemu piše Sergej Lebedev u svojim romanima“, zaključuje Marković.
Prpa: Dvostruka realnost u totalitarnim režimima

Istoričarka Branka Prpa je stava da se od istorije ne sme odricati ma kakva ona bila – lepa ili ružna.
„Istorija se dogodila i takva je kakva je. Ova aktuelna reminisencija na Staljina tiče se godine kada se obeležava 80. godišnjica od Dana pobede i velike žrtve SSSR i na kraju krajeva pobede nad nacizmom i fašizmom u Evropi. To je veliko dostignuće“.
Totalitarni režimi uvek, kaže Prpa za Danas, istrguju u borbi za svoju slobodu bilo kroz stanove, povlastice… „Tako je ovo pitanje percepcije – iz Sibira ta je percepcija drugačija jer podseća na logore, nestajanja. Dakle, dvostruka realnost u totalitarnim režimima“, zaključuje naša sagovornica.
Đukić: Ruska javnost veruje da joj treba jedan novi Staljin i čvrsta ruka

Srećko Đukić, član Foruma za međunarodne odnose i bivši diplomata, za Danas kaže da se restaljinizacija u Rusiji neće završiti na spomeniku Staljinu u moskovskom metrou, nakon što je, ukazuje, Volgogradski aerodrom poneo Staljinovo ime.
„Ruska javnost veruje kako joj danas treba jedan novi Staljin i čvrsta ruka, demokratija nije položila ispit. Definitivna osuda staljinizma u ruskom društvu desila se za vreme perestrojke. Računalo se da je Rusija definitivno stavila istorijsku tačku na staljinizam. Ali nije tako“.
Svedoci smo, navodi Đukić, skoro masovnog oživljavanja i jačanja i levog i desnog političkog ekstremizma, najcrnjih ideologija, kao da današnji čovek nista ne zna iz ne tako davne tragične istorije.
„Staljinizam, čistke, gulazi, masovno represije u SSSR započele su pre Drugog svetskog rata, iza leđa demokratske javnosti, bez saznanja ne samo levih pokreta. Danas oživljavanje ekstremne politike bilo koje boje zaslužuje najžešći otpor i osudu“, zaključuje naš sagovornik.
Jovanović: Više me brine staljinistički mentalitet na delu u Srbiji

Milan Jovanović, predsednik Foruma za bezbednost i demokratiju, i izjavi za Danas podseća da nakon što je Putin u drugoj deceniji svoje neporecive vlasti uspeo da iz političkog života sistemski eliminište sve organizacije i pojedince koji su bili prepreka da se zaborave zločini počinjeni u ime Staljina, njegove politike i njegovih vizija, a pod njegovim dokazanim porkroviteljstvom, oktrivanje spomenika Staljinu nije nikakvo iznenađenje.
„Iznenađenje je što je izložen u metrou i što je u prirodnoj veličini i da se eto Rusi razlikuju od Srba koji su spomenik Stefanu Nemanji i iz prirdone preobratili u aktuelnu statuetinu!
No niti je ovo prvi spomenik koji mu je podignut u Putinovo vreme niti je poslednji“, uveren je Jovanović.
Putin je, ukazuje, uspeo da danas 70 odsto Rusa gleda na Staljina kao na pozitivnu istorijsku ličnost.
Iako je, kaže, taj Putinov put zapravo „stranputica kojom se Rusija sunovratila u zločine koje čini u Ukrajini i u politiku sistematskog razaranja konfiguracije humanističkih vrednosti nakon Drugog svetskog rata, a na kojima je zanovana i EU“.
„Mnogo više od rehabilitacije Staljina u Rusiji, koja je u osnovi antihumanizam na delu, brine me staljinistički mentalitet na delu u Srbiji, a ne bi me iznenadio ni da mu i ovde podignu spomenik, budući da se u našem sadašnjem političkom trenutku jasno ukazuje njegova silueta obeležena glorifikacijom jednog vođe i njegove autoritarnosti, dominacije jedne partije, centralizovane vlasti, kontrole medija i sve češćim političkim vapajima iz krugova vlasti za potrebom primene represivnijih mera“, navodi naš sagovornik.
Jovanović zaključuje da rečju staljinizam i njegov duh u Srbiji nije u polju sećanja već živuće borbe i pitanje novokomponovane političke prakse.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.